Glavni su nositelji tamburaškoga muziciranja danas pojedinci ili skupine koji djeluju u okviru kulturno-umjetničkih društava te tamburu nastoje očuvati kao narodno glazbalo za svoju užu sredinu. Vrlo je važno obnavljati običaje i ne potisnuti ih u zaborav. Budući rad školskih glazbenih ansambla ponajprije ovisi o stručnosti i sposobnosti nastavničkog osoblja. Nedostatak literature, nedostatak stručnosti te nepostojanje unificiranosti sustava glavni su razlozi nepostojanja tambure na akademskoj razini. U današnjem „svijetu tambure“ još uvijek postoje mnoga neodgovorena pitanja; je li tambura samo i isključivo narodno glazbalo, kako je još više afirmirati na području umjetničke glazbe, i konačno, kako hrvatsku tamburu i tamburašku glazbu predstaviti svjetskoj javnosti. To su samo neka od pitanja na koja treba odgovoriti da bi se tambura još više i šire popularizirala. Cilj je ovoga diplomskoga rada pobrojiti i pobliže opisati tamburaške orkestre Koprivničko-križevačke županije te njihovo dugogodišnje djelovanje i uspjehe. Ovaj je diplomski rad posebno usmjeren na opis i rad koprivničkih tamburaških orkestara „Tomo Šestak“ i „Podravka“ te na križevački Tamburaški orkestar Glazbene škole Alberta Štrige Križevci. Tamburaški orkestar skupina je tamburaša koji zajedno sviraju na tamburama različitih veličina i oblika, a tambura je narodno žičano glazbalo, odnosno kordofono trzalačko glazbalo s kruškolikim trupom, kraćim ili dužim vratom te držačima žica, a sastoji se od trupa, vrata i glave; nastala je od prve tambure samice. Naziv tambura potječe iz perzijskog jezika od riječi tn što u prijevodu znači žica. Prvi spomen tambure na križevačkom području datira iz 1869. godine. Na području Koprivničko-križevačke županije, po svojem djelovanju, uspjesima te mnogobrojnim nagradama, ističu se Tamburaški orkestar Glazbene škole Alberta Štrige Križevci iz istoimenog grada te Tamburaški orkestar Tomo Šestak i Tamburaški orkestar KUD-a Podravka iz Koprivnice.