Sažetak | Svoj završni rad iz lutkarske tehnologije ostvarila sam u suradnji sa studenticama glume i lutkarstva. Izradila sam lutke i dio scenografije za njihovu predstavu „Mjesto za dvoje“. „Mjesto za dvoje“ govori o prijateljstvu, ljubavi, ali prije svega potrazi za vlastitim identitetom. U jednoj ulici žive kuće koje posjeduju ljudske osobine; samodopadna Sofija, dobrodušna Mila, stari i zaboravni Milivoj i usamljena, sjetna Ruža. Dok svi uživaju u trenutcima kad njihovih stanara nema jer tada mogu voditi svoj život, Ruža pati za stanarima koji su je davno napustili. Prijateljstvo kuća odbija, a ukoliko se nađe netko tko bi ju htio ponovo kupiti, ona ga otjera, a sve to iz straha za ponovnim gubitkom nekog voljenog. Naposljetku , odlazi na put, potragu za svojim mjestom pod suncem gdje, uz brojne pustolovine i nevolje, stekne prijateljstvo umiljatog psa kojeg je isprva odbijala. U priči se nalazi i komičan lik, galeb koji ih također prati na tome putu, ali ne zbog Ruže, već zbog zaljubljenosti u vjetrokaz kokoš na njenom krovu. Likovnost i animacijske mogućnosti prate karakter lutaka i dodatno ga naglašavaju. Sve lutke, osim galeba, koji je kombinacija javajke i zijevalice, izrađene su kao stolne. Kuće posjeduju zajednički mehanizam treptanja, što im omogućava komuniciranje očima i zadaje koncept povezanosti. Svaka lutka, osim mehanizma treptanja, ima još nekoliko mehanizama koji prate njezin karakter. Ruža je najkompleksnija animacijski, na svome putu ona doživi postpuno emocionalno, ali i doslovno raspadanje svojih elemenata. Budući da Ruža na kraju, zahvaljujući prijateljstvu psa, ipak pronađe svoje mjesto, ona se vraća u prvobitni oblik pa se njezini elementi opet sastavljaju. Premijera je održana 21. lipnja 2017. godine na Umjetničkoj akademiji u Osijeku u zgradi glume i lutkarstva. |