U današnje vrijeme kad su mediji naša svakodnevnica te utječu na sve što radimo i što jesmo, dolazimo do pitanja kako oni utječu na djecu i njihovo likovno stvaralaštvo? Djeca putem likovnog izražavanja zadovoljavaju svoje psihološke potrebe za postizanjem (uspjeha i priznanja), oslobađaju se frustracija i stresa, slikom pričaju svoju priču, prenose doživljaje, uzbuđenja i emocije. (Ivančević i Turković, 2001) Da bismo mogli razumjeti produkte dječjeg likovnog stvaralaštva, trebamo poznavati faze razvoja dječjeg likovnog izražavanja, jer bilo da se dijete izražava olovkom, bojom ili glinom, uvijek ćemo raspoznati osnovnu formu unutar pojedine faze likovnog razvitka. (Grgurić i Jakubin) Dječji likovi produkti ne sadrže likovno-estetičke ni originalne vrijednosti, stoga kreativnost ovdje poprima veliki značaj. Kreativnost podrazumijeva jednostavno i spontano izražavanje djece, a temelji se na iskrenosti i neposrednosti. Neka djeca imaju divergentno mišljenje koje podrazumijeva pronalaženje više mogućih riješenja na zadanu temu. Složit ćemo se sa Brešanom (2008) da je značaj dječjih crteža velik, jer se na taj način djeca samostalno izražavaju, istražuju, rješavaju likovne probleme te daju nove vizualne forme idejama i promatranjima. U primjerima dječjih likovnih radova potaknutih tradicionalnim i novim medijima možemo vidjeti da djeca promišljaju medije, ono što u njima čuju, vide i osjete, onda doživljeno pretoče u sliku.