Četiri ulja na platnu koja čine rad Naličja, predstavljaju prokušaj prodiranja u dublje slojeve vlastite svijesti. Površina ljudske kože, koja kao membrana koja doslovno i metaforički omotava čovjekov unutrašnji svijet, te njene specifične formacije usmjeravaju promatračev pogled „ispod kože“. Korištena je prigušena paleta boja koja već na prvi pogled upućuje na površinu blijede ljudske kože. Oblik i međusobni kontrast ispupšenih i udubljenih dijelova u kontastu su s naoko spokojnim mekim prijelazima i zagasitoj paleti. Na prve tri slike, koje prikazuju izbočenja an face, fokus je na samom procesu gibanja, odnosno mijenjanja. Pokret koji je uhvaćen u tom momentu, ukazuje na pokret i proces preobrazbe, koji je neizostavan aspekt kad god promatramo ljudsku svijest ili podsvijest. Slika koja odstupa od cjeline je ona koja se najmanje zrcali u samoj sebi, prikazujući najistaknutiju izbočinu u profilu. Forma koja želi izaći iz same sebe tako je svojevrsni klimaks u prikazu izbočenja na ljudskom tijelu. Ako je prednja strana metafora za svijest, nalične nužno predstavlja podsvijest, a izbočine su stoga nepoznate nakupine do kojih ne možemo prodrijeti. Iz toga iščitavamo cilj nastanka ove serije – fokusiranje vlastite, a potom i promatračeve pažnje na te nedokučive formacije i nepravilnosti u ljudskoj percepciji i samoj podsvijesti.