Tema ovoga diplomskog rada bavi se istraţivanjem prikaza životinja u romaniĉkoj umjetnosti, odnosno njihovom simbolikom i tumačenjima, s početkom u prvim prikazima, od oslikanih špilja kada su naši preci prikazivali životinje u svrhu religije i kao potrebu za estetskim oblikovanjem. Proučavanje razdoblja koja prethode romaničkom potrebna su kako bi se primijetila odstupanja i bitne razlike u samim prikazima. Romanička ikonografija uvodi novi doživljaj u prikazivanju životinja u odnosu na prethodna; za razliku od prethodnih ona simbole životinja poistovjećuje sa stvarnošću, a kao sredstvo komunikacije i spoznaje ne bivaju zapostavljene, nego im se pridaje nova dimenzija, kao odnos između onoga što simbolizira i simboliziranog. Temeljno uporište romaničke umjetnosti bilo je u službi samostana, kao nositelja duhovnog razvoja redovnici su ti koji su razvili graditeljsku djelatnost te su utjecali na religiozni život, prema tome, romanika u službi Crkve prikaze životinja poistovjećuje s Kristom. Životinje su elementi poučavanja, prenošenja, promišljanja i buđenja nesvjesnog potom imaju obilježja teološkog, estetskog i filozofskog tumačenja. Naćelom redukcije kojim su opisi iz Biblije sažeti na najbitnije, životinje su bića koja su stvorena u skladu s čovjekom i nositelji su spoznaje vrijednosti; osim što su sastavni dio dekora pri opisima ljudskog života, karaktera i situacija, njihov je utjecaj vidljiv u različitim intelektualnim vidovima, kao uobičajen ikonografski repertoar u liturgijama, propovijedima, umjetnosti minijatura, te kiparstvu, zidnom slikarstvu, a ponajviše u arhitekturi. Stoga, u odnosu na način prikazivanja i funkciju, romaniĉka je ikonografija govor simbola koji se mogao lakše komunicirati kao element prenošenja poruke koje su bile nečitljive i nerazumljive laicima i pripadnicima drugih vjerovanja, te kakvo god znaĉenje da je ţivotinja imala dotada, romaniĉko će joj razdoblje pridati kršćansko značenje koje će utjecati na kasnija razdoblja. Romanička je umjetnost ostavila veličanstven trag, koji su opazili neki utjecajni umjetnici moderne umjetnosti kao što su Pablo Picaso, Guillaume Apollinaire, Paul Gaugin, Henri Matisse i dr., koji su primijetili primitivnu umjetnost drugih kontinenata u romaničkoj umjetnosti.