Diplomski rad podijeljen je na četiri glavna dijela. U prvom uvodnom dijelu pokušao sam ukratko opisati put koji je doveo Dubuffeta do formiranja art bruta kao likovnog pravca, te prikazati njegove glavne karakteristike i obilježja bez obzira na njihovu raznolikost i specifičnost. U razradi sam odabrao sedam autora za koje smatram da predstavljaju neke od najzanimljivijih ali i najekscentričnijih predstavnika marginalnih umjetnika. Isto tako osim same analize radova naglasak sam stavio i na kratke biografije koje ponekad mogu biti zanimljive poput samih radova te osim toga mogu pridonijeti razumijevanju likovnih djela ili načina umjetnikova rada. Osim šest autora koji su živjeli i radili u Švicarskoj, Francuskoj, Nizozemskoj i Austriji kao poveznicu Hrvatske umjetnosti i art bruta naveo sam i Vinkovčanina Slavka Kopača. U trećem dijelu osvrćem se na iskustva vezana uz likovne radionice održane u Domu za psihički oboljele odrasle osobe „Ljeskovica“, te iznosim buduće planove vezane uz slične aktivnosti i projekte. Kroz zaključak iznosim svoje viđenje sadašnjeg stanja art Bruta, njegove budućnosti te općenito umjetnosti, stvaranja i društveno političke situacije koja je uvijek u doticaju sa kulturom.