Abstract | Ivica Čuljak rođen je 1960. u slavonskom selu Ceriću. Proživljava buran pubertet; nekoliko mjeseci proveo je na psihijatriji a u drugom razredu gimnazije, prekida školovanje i odlazi u Njemačku, gdje upoznaje punk i body art performans. Povratkom u Vinkovce, započinje širiti utjecaj punka i svoje umjetničko djelovanje kao vokal benda Pogreb X. U samoobrani ubija jednog od lokalnih mafijaša 1981. , i biva osuđen na dvanaest godina liječenja i čuvanja u PU Popovača. Uz naklonost medicinskog osoblja, omogućen mu je atelje u kojem godinama stvara umjetnost (slika, crta, piše, glumi, šije, pjeva, recitira) koju je objedinio u performansima, za koje je dobivao dopuštenja za izvođenje po cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Imao je velik krug obožavatelja s kojima se dopisivao i maštao o punk art komuni. 1991. godine traži amnestiju, te ju i dobiva. Odlazi u rat, gdje pogiba kao hrvatski branitelj 27.01. 1992. Svi oblici umjetnosti u kojima je stvarao se prožimaju i međusobno nadopunjuju. Izdao je zbirku poezije i proze „Mentalni ranjenik“ (1990.), koja je doživjela posthumno reizdanje naziva „Prijatelj“ (2004.) Eksperimentirao je s dizajnom odjeće. Snimao je radio-drame pod nazivom „Ugani nogu“ (1989.). Sve što je radio u bolnici, iskoristio je kao dio predstave koja je najčešće bila popraćena svirkom uživo. Performansi su bili prožeti autoagresivnim epizodama u kojima bi se rezao, probadao, palio, bacao na pod... Svirao je s raznim glazbenicima i za života objavio dva albuma („Ljuljajmo ljubljeni ljubičasti ljulj“, 1989., „Nuklearne olimpijske igre“, 1990.) i jedan posthumno („Kako je panker branio Hrvatsku“, 1992.) u produkciji izdavačke kuće Slušaj najglasnije. Najveću ulogu u širenju Satanove umjetnosti imaju kolekcionari. |