Sve što čovjek radi tijekom svog života, nalikuje svojevrsnoj igri, poput različitih običaja, navika, pravila i itd. Čovjek, na ovaj ili onaj način, nastavlja se igrati, u djetinjstvu najviše, dok odrastanjem nešto manje. Kao multifunkcionalna aktivnost igra u odrasloj dobi gubi neke funkcije, a druge bivaju naglašene. Kroz igru djeca razvijaju sposobnosti i vještine, stječu iskustva, uče i stvaraju. Djeca uživaju u igri, što ih motivira za sudjelovanje, a pozitivno raspoloženje tako se prenosi i na učenje. U ovom teorijsko-empirijskom radu nastojala se istražiti igra sa svim svojim metodičkim mogućnostima u svrhu primjene i usvajanja znanja u nastavi likovne umjetnosti. Nastoji se ukazati na igru motivacijski i kognitivno u svrhu usvajanja znanja i vještina. Istraživale su se metodičke mogućnosti igre s učenicima u radionicama i nastavnom satu. Online anketa provedena nad nastavnicima, potvrđuje korištenje i učinkovitost igre u nastavi likovne umjetnosti. Istraživanje pokazuje kako se prvenstveno koriste igre prilikom obrađivanja novog gradiva i ponavljanja ili kombiniranje obrade novog gradiva, ponavljanja s razonodom. Sljedeće igre provedene s učenicima i navedene u online anketi pokazale su se učinkovitima u nastavi likovne umjetnosti: društvene igre s pravilima, igre asocijacija, konstruktivne igre, križaljke, perceptivne igre, puzzle, točno-netočno, vješala i zagonetke. Riječ je prvenstveno o individualnim i natjecateljskim igrama. Igrama koje u nastavi razbijaju monotoniju, stvaraju neformalnu atmosferu u kojoj se svi osjećaju ugodno, a samim time pospješuju koncentraciju za obrađivanje nastavnog sadržaja.