U ovom diplomskom radu istražuje se u kojoj mjeri je kritičko mišljenje relevantan pojam u obrazovanju i nastavi Likovne umjetnosti. Ukazuje se na razvoj pojma i primjenu u okviru suvremene nastave. Osim u okviru obrazovanja, pojam kritičkog mišljenja primjenjiv je koncept i u svakodnevnom životu. Istaknute su teorije o definiciji kritičkog mišljenja i metode kojima se ono potiče. Istraživanje je usmjereno na sadržajne i konceptualne promjene unutar predmeta Likovna umjetnost koje bi omogućile kvalitetno poticanje kritičkog mišljenja. Učenici su razvijali sposobnost kritičke refleksije kroz temu autoportreta koja je odabrana u svrhu poticanja i razvijanja samopouzdanja i vlastitog identiteta. Nakon provedene radionice zaključno je da se kritičko mišljenje mora poticati problemskim pristupom koji će omogućiti pogled s više gledišta i interpretaciju u različitim kontekstima. Nakon problemskog istraživanja teme kroz umjetnička djela različitih razdoblja i stilova učenici uviđaju razlike u oblikovanju i pristupu te lakše zauzimaju kritički stav. Iako se kritičko mišljenje ističe kao metakompetencija suvremenog obrazovanja još uvijek nije dovoljno primjenjivo u obrazovnom sustavu.