Drvo za razliku od većine drugih materijala nastaje od živoga bića. Materijal je koji doprinosi čovječanstvu tijekom svojega postojanja i rasta, ali i nakon njegova životnog ciklusa. U ovome diplomskom radu misao vodilja mi je bila pisati o drvetu kao materijalu kojega iznimno poštujem i njegovom položaju u suvremenoj skulpturi. Kroz istraživanje navedene teme „Drvo kao materijal u suvremenoj skulpturi“ naišao sam na zanimljive podatke o ekološkoj važnosti, otpornosti i izdržljivosti drveta, koji govore o tome kako drvo nije slab, nego otporan materijal. Prateći drvo kroz prizmu kiparstva, dotaknuo sam se afričke umjetnosti, indijanske kulture, vikinških brodova, gotičkih i renesansnih oltara i skulptura, izgradnje glazbenih instrumenata te se zadržao na kiparstvu u suvremenoj umjetnosti. Odabrao sam neke po meni zanimljive kulture, kipare i skulpture te kratkim osvrtima na njihov pristup materijalu i formi kao i na njihova djela načinjena iz drveta, pokušao pokazati da je drvo kao materijal kroz povijest, ali i u suvremenoj umjetnosti još uvijek uvelike prisutno. Spomenuo sam i neke od pristupa obrade drveta koje koriste Martin Puryear, Richard Deacon, Shigeo Toya, ili naši kipari Mirko Zrinšćak, Branko Ruţić i Nikola Vučković. Mirko Zrinšćak govori o tome kako „drvo uči čovjeka koji se bavi njime kontrolirati negativnu energiju“. U kiparstvu su se pojavili novi materijali koji su većinom umjetna tvorevina, a jeftiniji su i brže se oblikuju od drveta. Unazad zadnjih par desetljeća, kada na planeti svakim danom ima sve manje drveta, gomilaju se betonske površine, plastične vrećice, igračke, odjeća i plastične skulpture. Predstavljanjem suvremenih kipara koji rade u drvetu, izlažu, aktivni su, aktualni i zanimljivi htio sam pokazati da materijal nije ograničenje te da tradicionalnim, zdravim materijalom i načinom obrade materijala kipar može biti aktualan, atraktivan i suvremen, a u isto vrijeme tehničkoj obradi skulpture pristupiti tradicionalno, zanatski.