Promišljajući o sve većem utjecaju tehnologije na naše društvo dolazim do spoznaje kako bi tu temu bilo zanimljivo istražiti te o njoj iznijeti par riječi kroz svoj završni rad iz područja grafike. Od svoga rođenja pa do danas neprestano sam okružen raznim oblicima tehnologije. Ovim radom htio bih ukazati na ono loše što nam ona donosi. Danas kada nam ona omogućuje povezivanje s ljudima iz najudaljenijih dijelova svijeta i to samo u nekoliko sekundi, čini se kako ljudi nikada nisu bili udaljeniji jedni od drugih. Sada kada nam ona omogućuje brzi pristup svim vrstama informacija i zabave, ljudi kao da gube želju za znanjem i postaju sve nesretniji i otuđeniji. Iako naizgled sretni, zapravo postajemo podvojene ličnosti. Ličnosti su nam podvojene između ovog opipljivog, „stvarnog svijeta“, te onog virtualnog, neopipljivog. Sve više susrećem i sve više opažam dokaze koji potkrepljuju ovu izjavu. Upoznao sam mnoštvo ljudi na društvenim mrežama koji se nakon što ih upoznam u stvarnosti ponašaju sasvim drugačije od svoje virtualne ličnosti. Primjerice dok su na društvenim mrežama opušteni i komunikativni u stvarnosti su povučeni i tihi. Praktičnim dijelom rada prikazujem upravo tu podvojenost te razapetost između ta dva svijeta. Moj rad prikazuje osobu koja širi ruke i noge kao gestu sreće, no zagledamo li se malo dublje zapravo ćemo ugledati dvije razapete osobe zarobljene u jednoj glavi.