Interpretacijom slike, vizualni jezik prevodimo u lingvistički. U svome diplomskom radu bavim se interdisciplinarnošću u teorijama likovne interpretacije kako bih došla do zaključka u kojoj mjeri i zašto možemo ili ne možemo sliku prevesti u tekst. Definiranjem pojmova kao što je "slika", "riječ", "tekst", te pojmovima vezanim uz interpretaciju, rastavljam temu na njezine likovne i jezične paradigme. Jezikom sliku kontekstualiziramo te je ona tako usko vezan uz tekst. Određujemo joj suštinu, mjesto u svijetu, te njezin bitak u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, tj. u vremenu. Od Duchampa, umjetnost više ne diktiraju estetičke vrijednosti. Kosuth slijedi njegov primjer, te svojim radom "Jedna i tri stolice", kroz načine funkcioniranja u semiotici, propituje značenje umjetničkog djela i značenje jezika u likovnoj umjetnosti. Odbacivanjem prikazivačke umjetnosti, javljaju se pitanja za kojima do tada nije bilo potrebe. Interpretacija slike se oživljava pobuđena htijenjem promatrača za drugačijim razumijevanjem slike. Hermeneutika je jedna od znanosti koja se bavi interpretacijom slike kojoj nije dovoljno otkriti značenje u sadržaju, nego joj je važno sâmo iskustvo do kojega promatrač dolazi putem objektivnosti. Pojam slike, nalazi se i u središtu nove dinamične discipline, dijalektike slike i teksta, pod nazvanom "Vizualni studiji". Između ostalog ova disciplina bavi se slikovnim obratom. Slika prema zagovarateljima slikovnog obrata ima svoju vlastitu logiku u kojoj veoma bitnu ulogu ima metafora zbog svoje mogućnost da istim izrazom prikaže različit sadržaj, te se tako ograđuje od jedne istine. Iako je problem prevođenja slike u tekst daleko od toga da pronađe svoju istinu, ona se ipak između redaka može pročitati.