Prikaz vokalne glazbe Latinske Amerike je rad koji je obuhvatio područje umjetničke vokalne glazbe Latinske Amerike. Smisao ovoga rada bio je prikazati razvoj vokalne glazbe zanimljivog i egzotičnog geografskog i kulturološkog područja. U radu se daje opći prikaz karakteristika glazbe latinske Amerike kao što je raznolikost ritma (nastalog pod utjecajem afričkih ritmova), narodne melodije i plesni karakter. Razvoj glazbe u Latinskoj Americi krenuo je nakon otkrića Amerike. Latinska Amerika nema jedinstvenog teritorija te je teško reći koja se država ondje više istakla, ali bilo je važno navesti karakteristike nekih od njih. Navedene su Argentina, Brazil, Čile, Kuba, Meksiko, Peru i Venezuela. U svima se glazba počela razvijati nakon dolaska misionara. Skladatelja ima mnogo, neki su ostali anonimni, a neki su danas globalno poznati. Mnogo ih je pisalo vokalne skladbe te su neki samo s vokalnom glazbom postali popularni. Ariel Ramirez, Alberto Grau, Carlos Chavez, Astor Piazzolla, Melesio Morales samo su neki od skladatelja, koji su poznati u cijelom svijetu, a skladali su vokalne vrste od misa do opera, od solističkih do zborskih skladbi. Tokom povijesti Latinske Amerike napisan je velik broj vokalnih i zborskih skladbi te su neke i ovdje prikazane. Lista bi u svojoj sveobuhvatnosti bila toliko duga da ne bi stala na stranice ovoga rada. Prikazana su najvažnija djela koja su sakralna u formama misa, moteta, 41 psalama, ali i ona djela koja su svjetovna te barokne, klasične, romantične solo pjesme i opere. Te skladbe izvodili su brojni latinoamerički solo pjevači, a neki od njih su Bydu Sarajo, Jose Mojica, Regina Pacini i drugi.