Gluma kao zanat podrazumijeva otkrivanje i suočavanje pojedinca sa svojim psihofizičkim sposobnostima i ograničenjima, te pokušavanje proširivanja svojih mogućnosti kako bi igrom publici prenio neku poruku. Lutkarstvo podrazumijeva ista pravila, ali usmjerena na lutku. Animator treba prenijeti svu svoju pozornost na lutkine mogućnosti. Njegov tjelesni i glasovni instrument postaje sredstvom kojim lutki udahnjuje život. Sva pažnja izvođača i publike usmjerena je na lutku. Kao što je rekao Sergej Obraszcov; ukoliko maksimalno iskoristimo lutkine mogućnosti, publika će uistinu povjerovati da lutka može sve. Iako me put nije odveo na one staze koje bi me dovele u rad s lutkama, ne mogu reći da mi je rad s lutkom ikada bio mrzak. Lutka je oduvijek predstavljala nešto preko čega sam otkrivala više o sebi, o svom odnosu prema svijetu. Ona je bila most između mene i moje podsvijesti. Iako izučavanje lutkarske tehnike zahtijeva mnogo strpljenja, vježbe, kondicije i discipline, svaki izričaj s lutkom otkrivao mi je nove mogućnosti kako se lutka može jako dobro iskoristiti. Kroz rad na svojoj diplomskoj predstavi iz lutkarstva najviše sam se usredotočila na odnos između glumca i lutke; do koje granice djeluje glumac i kada prepušta vodstvo i pažnju lutki. Koje su mogućnosti glumačkog, a koje lutkarskog izričaja i kada se preklapaju? Mnogo zanimljivih zaključaka proizašlo je iz simbioze mene kao glumice i lutke kao mog scenskog partnera.