U ovom radu istražuje se grafička analiza kao vizualna i praktična metoda te mogućnosti njezine primjene u nastavi likovne umjetnosti. S obzirom na prevladavanje verbalne interpretacije umjetničkog djela koje je primarno vizualnog karaktera, grafička se analiza razmatra kao alternativa uobičajenim nastavnim metodama. Zahtijeva istraživačko gledanje umjetničkog djela i bilježenje strukturnih odnosa među likovnim i kompozicijskim elementima čime se razvija kultura ruke i motoričke sposobnosti. U interpretaciji umjetničkog djela ne treba se primjenjivati kao jedina metoda, već kao vizualna podloga za usmenu interpretaciju. Istražujući ulogu grafičke analize u nastavi povijesti umjetnosti susrela sam se s još nekoliko područja koje sam morala istražiti kako bih došla do rezultata, a to su: nastavne metode, vizualne nastavne metode, vizualno pamćenje, vizualno mišljenje te odgoj pažnje. Tim sam postupkom istražila i prednosti i nedostatke individualnog rada. S obzirom na potrebe današnjih naraštaja učenika, smatram nužnim primjenu grafičke analize u nastavi povijesti umjetnosti radi brojnih prednosti. Usmjerena je na učenike, a ne na nastavnika, učenici samostalno rješavaju problem i stvaraju mišljenje, a naglasak je na razumijevanju i primjeni nastavnog gradiva, aktivnom učenju zasnovanom na samostalnom istraživanju uz uporabu vizualnih materijala. Najveća je prednost aktivnost i zainteresiranost učenika koji pomoću individualnog rada razvijaju samostalnost, odgovornost i samopouzdanje. Na žalost, vrlo je rijetka primjena te učinkovite nastavne metode u osječkim srednjim školama u nastavi povijesti umjetnosti.