Glumački aspekt, nama kao ansamblu, bio vodilja i glavni razlog zbog kojeg smo odlučili kao glumci napraviti predstavu Rikard treći u četvero. Sama ideja da trojica glumaca i jedna glumica rade, i konačno igraju Shakespeareovog Rikarda trećeg, u kojem ima pedesetak lica, je izazov koji sa sobom nosi puno problema koje valja prebroditi. Izazov nosi probleme, ali isto tako otvara mogućnosti.Radom na predlošku teksta, napravili smo prvu radnu varijantu Rikarda III u četvero.U radu na predstavi, lik postupno postaje dio glumčeve svakodnevice.Skladan ansambl, koji je u stanju bezbroj puta isprobavati samo jednu scenu bio je, po mom mišljenju, najvažniji čimbenik stvaranja naše predstave. Zato su prve probe u prostoru postajale sve učinkovitije od trenutka kada smo se prepustili zajedničkoj igri. Možda nismo došli do velikih, vidljivih rezultata, ali smo postali partneri i prijatelji u igri, što je za daljnji rad bilo neprocjenjivo važno postignuće. U smislu koncepta, naša predstava je temeljena na glumačkim sredstvima pričanja priče. Od početka smo htjeli da bude glumačka predstava u kojoj je prvenstveno glumac taj koji gradi predstavu. Scenografije gotovo da i nema, kostimi su samo naznake na crnoj podlozi, posebne šminke isto tako nema, već se glumom dočaravaju starost, mladost, ljepota ili ružnoća.Rikard III u četvero svakako nije predstava fizičkog teatra jer pokret nije stiliziran niti doveden u prvi plan kao tehničko sredstvo, već je sveden u logici dramskog sukoba dinamičkih sila. Zato slobodno možemo reći da je Rikard III u četvero glumačka predstava čak i onda kada govorimo o redateljskom konceptu.